Kurkumin u kliničkim istraživanjima
Abstract
Kurkuma (Curcuma longa L.) se od davnina upotrebljava u Ajurvedi i tradicionalnoj kineskoj medicini, a zbog širokog spektra djelovanja danas se sve više istražuje. Od podanka kurkume dobiva se oficinalna droga, čija monografija postoji u Europskoj farmakopeji. Djelatne sastavnice podanka ove biljke jesu kurkuminoidi (kurkumin, bisdemetoksikurkumin i demetoksikurkumin), a upravo se oni predmet istraživanja u najvećem broju kliničkih studija. Zbog protuupalnog i antioksidacijskog djelovanja, istraživan je učinak kurkumina na osteoartiritis, upalu, oksidacijski stres, psorijazu, bolesti bubrega, gingivitis i dr., te je u gotovo svim ispitivanjima uočen pozitivni učinak. Dokazano je da u onkoloških pacijenata kurkumin može poboljšati kvalitetu života. Ispitano je djelovanje kurkumina i na gastrointestinalni, živčani i kardiovaskularni sustav. Otkriven je njegov terapijski potencijal u liječenju upalnih bolesti crijeva, šećerne bolesti tipa 2, povišenih lipida, anskioznosti i depresije. Zbog slabe bioraspoloživosti razvijene su nove formulacije kurkumina. U kliničkim ispitivanjima uočene su potencijalne interakcije kurkumina s metabolitima CYP2D6. Potrebno je provesti daljnja ispitivanja da se potvrde terapijski učinci kurkumina i njegovih analoga.